KoparKopar je visoka biljka Anethum graveolens podrijetlom iz južne Rusije i Mediterana, koju danas možemo naći na svim kontinentima.

Kopar može narasti do 1 m i ima karakteristično igličasto, gusto raspoređeno lišće (koje podsjeća na komorač i koje je međusobno razmaknuto svega 2 mm) i žute cvijetove. U kulinarstvu, medicini i za druge svrhe koriste se sjemenke, listovi i cvijetovi kopra.

Obzirom na tradicionlanu gastronomiji, kopar se obično poistovjećuje s Njemačkom i zemljama Skandinavije jer se tamo učestalo koristi u receptima.

Kopar se spominje u Bibliji i starim egipatskim zapisima. U starom Rimu i Grčkoj kopar se smatrao znakom bogatstva i biljkom koja liječi. Hippocrates ga spominje u svom receptu za sredstvo za ispiranje usta. U srednjevjekovnim tekstovima kopar se često spominje, pogotovo kao karminativno sredstvo. Štaviše, smatra se da engleski naziv biljke (dill) dolazi od stare norveške riječi 'dilla' (uspavati).. Srednjevjekovni tekstovi također spominju kopar kao biljku koju su čarobnjaci koristili protiv uroka i vještica.

Tijekom stoljeća kopar se koristio i u razne medicinske svrhe, kao lijek protiv simptoma žutice, glavobolje, gubitka apetita, gastrointestinalnih problema i dr. Čaj od kopra koristi se i danas - smatra se da može pomoći probavi i liječenju štucavice, grčeva te ojačati nokte.

Biljka kopra je jednogodišnja biljka koja se uzgaja iz sjemena i kojoj je za rast potrebno sunce. Biljka ima korijen poput korijandera. Ako se kopar stalno sadi, dostupan je u svim godišnjim dobima. Kopar se može uzgajati i u kući, pod uvjetom da se biljka nalazi na prozoru izloženom suncu.

Sjeme i listovi kopra imaju veoma dobar okus, koji lagano podsjeća na kumin, ali je znatno blaži. Miris kopra je prodoran. U kulinarstvu se upotrebljava sjeme i lišće kopra. Listovi imaju zelenu, a osušeno sjeme svijetlo smeđu boju. Kopar ima aromatičan, sladak i pomalo kiselkast okus. Najbolje je kopar koristiti dok je svijež jer je njegova aroma znatno izraženija. Sviježi kopar je prilično osjetljiv no može se pohraniti u hladnjak umotan u vlažan papirnati ručnik ili stabljikama uronjen u čašu vode, ali čak i tada može se koristiti svega dva dan nakon čega lišće povene.

Kopar je vjerojatno najpoznatiji kao sastojak pri kiseljenju krastavaca i drugog povrća, te za pripremu aromatiziranog octa. Najčešće ga nalazimo u njemačkim, ruskim i skandinavskim jelima: riblja jela, umaci i juhe uključujući ruski boršč. Kopar se u baltičkim državama učestalo koristi kao dekoracija jela, malazi se u kruhu, umacima i salatama (od kojih je najpoznatija krumpir salata).

Kopar se također koristi u umaku za ribu na roštilju ili žaru, jelima sa jajima, sirom i povrćem, u prelivima za salate. Zagrijavanje kopra dovodi do gubitka njegove arome pa je stoga najbolje dodavati ga jelu pred sam kraj kuhanja ili ga dodavati zimnici i dr. hladnim i nekuhanim jelima.

Primjeri recepata:

Kulibjaka
Uskršnja salata od jaja
Mesne okruglice
Riblji kolačići
Sendvič s lososom i koprom

Croatian English French German Greek Italian Japanese Portuguese Russian Spanish